Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski razgovarao je putem video linka sa Filmskog festivala u Cannesu.U svom govoru uporedio je film Čarlija Čaplina “Veliki diktator” sa realnošću savremenog rata.

 IČast mi je razgovarati s vama ovdje.

Dame i gospodo, dragi prijatelji,

Želim da vam ispričam priču, a mnoge priče počinju sa „Imam priču za ispričati“.Ali u ovom slučaju kraj je mnogo važniji od početka.Neće biti otvorenog kraja ovoj priči, koja će na kraju dovesti do kraja stoljetni rat.

Rat je počeo ulaskom voza na stanicu (“The Train Coming into the Station”, 1895.), rođeni su heroji i zlikovci, a onda je došlo do dramatičnog sukoba na ekranu, a onda je priča na ekranu postala stvarnost, a filmovi ušao u naše živote, a onda su filmovi postali naši životi.Zato je budućnost svijeta vezana za filmsku industriju.

To je priča koju želim da vam ispričam danas, o ovom ratu, o budućnosti čovečanstva.

Poznato je da su najbrutalniji diktatori 20. veka voleli filmove, ali najvažnije nasleđe filmske industrije bili su jezivi dokumentarni snimci novinskih izveštaja i filmova koji su izazivali diktatore.

Prvi filmski festival u Cannesu bio je zakazan za 1. septembar 1939. Međutim, izbio je Drugi svjetski rat.Šest godina filmska industrija je uvijek bila na prvoj liniji rata, uvijek uz čovječanstvo;Filmska industrija se šest godina borila za slobodu, ali se, nažalost, borila i za interese diktatora.

Sada, osvrćući se na ove filmove, možemo vidjeti kako se sloboda osvaja korak po korak.Na kraju, diktator nije uspio u svom pokušaju da osvoji srca i umove.

Mnogo je ključnih tačaka na tom putu, ali jedna od najvažnijih je 1940., u ovom filmu, ne vidite negativca, vidite nikog.On uopšte ne izgleda kao heroj, ali je pravi heroj.

Taj film, Veliki diktator Charlesa Chaplina, nije uspio uništiti pravog diktatora, ali je to bio početak filmske industrije koja nije sjedila, gledala i ignorirala.Filmska industrija je progovorila.Govorilo je da će sloboda trijumfovati.

Ovo su riječi koje su odzvanjale ekranom u to vrijeme, 1940. godine:

“Mržnja ljudi će se raspršiti, diktatori će umrijeti, a moć koju su uzeli od naroda vratit će im se.Svaki čovek umire, i dokle god čovečanstvo ne propadne, sloboda neće nestati.”(Veliki diktator, 1940.)

Od tada je snimljeno mnogo prekrasnih filmova otkako je Chaplinov junak progovorio.Sada se čini da svi razumiju: može osvojiti srce je lijepo, a ne ružno;Filmsko platno, a ne sklonište pod bombom.Činilo se da su svi bili uvjereni da neće biti nastavka užasa totalnog rata koji je prijetio kontinentu.

Ipak, kao i ranije, postoje diktatori;Ponovo se, kao i ranije, vodila bitka za slobodu;I ovoga puta, kao i ranije, industrija ne bi trebala zatvarati oči.

24. februara 2022. Rusija pokreće sveobuhvatni rat protiv Ukrajine i nastavlja svoj marš u Evropu.Kakav je ovo rat?Želim da budem što precizniji: to je kao mnogo filmskih replika od kraja posljednjeg rata.

Većina vas je čula ove redove.Na ekranu zvuče jezivo.Nažalost, te tvrdnje su se ostvarile.

Sećaš se?Sjećate li se kako su te rečenice zvučale u filmu?

„Mirišeš li?Sine, to je bio napalm.Ništa drugo ne miriše ovako.Volim gas napalma svakog jutra…”(Apokalipsa sada, 1979.)

Da, sve se to jutros dešavalo u Ukrajini.

U četiri ujutro.Prvi projektil je eksplodirao, počeli su zračni udari, a smrt je došla preko granice u Ukrajinu.Njihova oprema je obojena istom stvari kao i svastika – Z karakterom.

“Svi oni žele da budu više nacisti nego Hitler.”(Pijanista, 2002.)

Nove masovne grobnice pune izmučenih i ubijenih ljudi sada se pronalaze svake sedmice i na ruskim i na bivšim teritorijama.U ruskoj invaziji je ubijeno 229 djece.

„Oni znaju samo da ubijaju!Ubij!Ubij!Posadili su tijela po cijeloj Evropi...” (Rim, Otvoreni grad, 1945.)

Svi ste vidjeli šta su Rusi radili u Buči.Svi ste videli Mariupolj, svi ste videli čeličanu Azov, svi ste videli pozorišta uništena ruskim bombama.To pozorište je, inače, bilo vrlo slično ovome koje imate sada.Civili su se sklonili od granatiranja unutar pozorišta, gdje je na asfaltu pored pozorišta velikim, istaknutim slovima ispisana riječ “djeca”.Ne možemo zaboraviti ovo pozorište, jer pakao to ne bi uradio.

“Rat nije pakao.Rat je rat, pakao je pakao.Rat je mnogo gori od toga.”(vojna poljska bolnica, 1972.)

Više od 2.000 ruskih projektila pogodilo je Ukrajinu, razorivši desetine gradova i spalivši sela.

Više od pola miliona Ukrajinaca kidnapovano je i odvedeno u Rusiju, a desetine hiljada njih zatočeno je u ruskim koncentracionim logorima.Ovi koncentracioni logori su napravljeni po uzoru na nacističke koncentracione logore.

Niko ne zna koliko je ovih zatvorenika preživjelo, ali svi znaju ko je odgovoran.

“Misliš li da sapun može oprati tvoje GRIJEHE?”” (Jov 9:30)

Mislim da nije.

Sada se u Evropi vodi najstrašniji rat od Drugog svetskog rata.Sve zbog tog čovjeka koji sjedi visoko u Moskvi.Drugi su umirali svaki dan, a sada i kada bi neko viknuo „Stani!The Cut!”Ovi ljudi neće ponovo ustati.

Dakle, šta čujemo iz filma?Hoće li filmska industrija šutjeti ili će progovoriti?

Hoće li filmska industrija stajati skrštenih ruku kada se ponovo pojave diktatori, kada ponovo počne bitka za slobodu, kada ponovo bude teret na našem jedinstvu?

Uništenje naših gradova nije virtuelna slika.Mnogi Ukrajinci danas su postali Guidos, boreći se da svojoj djeci objasne zašto se kriju u podrumima (Život je lijep, 1997.).Mnogi Ukrajinci su postali Aldo.Poručnik Wren: Sada imamo rovove širom naše zemlje (Inglourious Basterds, 2009.)

Naravno, nastavićemo da se borimo.Ne preostaje nam ništa drugo nego da se borimo za slobodu.I prilično sam siguran da će ovog puta diktatori opet propasti.

Ali cijeli ekran slobodnog svijeta trebao bi zvučati kao što je zvučao 1940. Treba nam novi Chaplin.Moramo još jednom dokazati da filmska industrija ne šuti.

Zapamtite kako je zvučalo:

“Pohlepa truje ljudsku dušu, zaklanja svijet mržnjom i tjera nas u bijedu i krvoproliće.Rasli smo sve brže i brže, ali smo se zatvorili u sebe: mašine su nas učinile bogatijima, ali gladnijim;Znanje nas čini pesimističnim i skeptičnim;Inteligencija nas čini bezdušnim.Previše razmišljamo, a premalo osjećamo.Ljudskost nam je potrebna više od mašinerije, nežnost više od inteligencije... Onima koji me čuju kažem: Ne očajavajte.Mržnja ljudi će se raspršiti, diktatori će umrijeti.

Moramo pobijediti u ovom ratu.Potrebna nam je filmska industrija da ovaj rat privede kraju, i treba nam svaki glas da pjeva za slobodu.

I kao i uvijek, filmska industrija mora prva progovoriti!

Hvala svima, živjela Ukrajina.